Judita

Judita je ep u šest pjevanja (libro, knjiga), sastavljen u 2126 dvostrukorimovanih dvanaesteraca s cezurom nakon šestog sloga i s prijenosnom rimom, na splitskoj čakavštini (“u versih harvatski složena”). Po formi ep je renesansni, dok je stih preuzet od hrvatskih svjetovnih pjesnika koji su Maruliću prethodili, a koje naziva “začinjavci”. Dovršena je 22. travnja 1501. godine, a prvi put tiskana u Veneciji 1521. godine, dakle dvadeset godina nakon nastanka.

Ep je obrada starozavjetne biblijske pripovijesti o hrabroj udovici Juditi koja je svojim junačkim djelom, zavođenjem i ubijanjem asirskog vođe Holoferna, spasila izraelski grad Betuliju. Marulić se drži biblijske priče, ali su mu forma i izričaj renesansni i suvremeni, što se osobito vidi kod petrarkističkog prikazivanja Juditine ljepote. Također, među najuspjelije stihove Judite spadaju upravo oni koji daju sliku Marulićevog vremena.

Odabir teme o junaštvu i obrani motiviran je dakako suvremenom zabrinjavajućom situacijom, odnosno turskom prijetnjom. Upravo je stoga Marulić svoj spjev napisao na hrvatskom jeziku, sa željom da svojim sunarodnjacima koji ne mogu čitati knjige na latinskome dade primjernu priču o hrabrosti, borbi, vjeri i pravdi.

Tekst Judite priređen je uz konzultiranje sljedećih izdanja:
Marko Marulić: Judita, prir. Milan Moguš, Književni krug, Split, 1988.
Marko Marulić: Judita, Suzana, pjesme, prir. Ivan Slamnig, “Pet stoljeća hrvatske književnosti” knj. 4, Matica hrvatska – Zora, Zagreb, 1970.
Pjesme Marka Marulića, prir. Ivan Kukuljević Sakcinski, “Stari pisci hrvatski” knj. 1., JAZU, Zagreb, 1869.